Neredovna krvarenja (iregularna materična krvarenja): Dijagnoza i lečenje izostanka menstruacije

Prva menstruacija u životu žene, koja se drugačije naziva menarha, se dešava u pubertetu, negde oko 12. godine života, otprilike 2 godine nakon započinjanja rasta pazušnih i pubičnih dlaka, odnosno oko godinu i po dana nakon započinjanja rasta dojki. Pojava menarhe se vezuje za sazrevanje osovine hipotalamus-hipofiza-ovarijum, što se normalno dešava u pubertetu. Zbog individualnih razlika u sazrevanju pomenute osovine i izostajanja ovulacije u prvim godinama puberteta, menstrualni ciklusi su najčešće neredovni 2-3 godine nakon menarhe, što je normalno i ne bi trebalo da izaziva zabrinutost devojčice i njenih roditelja. Ukoliko se menarha ne pojavi do 16. godine života, a razvile su se sekundarne seksualne karakteristike (normalna ženska kosmatost, razvoj dojki), trebalo bi obaviti pregled kod ginekologa u cilju daljeg ispitivanja.

Za prvi dan menstrualnog ciklusa uzimamo prvi dan krvarenja, koje u proseku traje između 4 i 7 dana. Normalan gubitak krvi u toku menstrualnog ciklusa je između 30ml i 60ml, ali se toleriše do 80ml. Nekada se za trajanje normalnog menstrualnog cilkusa uzimao period od 28 dana, uz varijaciju od 7 dana, što znači da je normalan menstrualni ciklus onaj koji dolazi u rasponu od 21 do 35 dana. Danas se  normalnim menstrualnim ciklusom smatra period od 24 do 38 dana.

Kada govorimo o poremećajima menstrualnog ciklusa, svakako da nikako ne treba zaboraviti nešto sa čime se većina žena suočava, a to su bolne menstruacije i premenstrualni sindrom. Premenstrualni sindrom se još naziva i PMS, a za njega se vezuje ciklična pojava tegoba, što znači da se one javljaju svakog meseca. Obuhvata čitav skup simptoma koji se po pravilu javljaju 10-ak dana pre očekivane menstruacije. Njihov intenzitet slabi ili potpuno prestaju sa početkom menstrualnog krvarenja ili nakon 24h. Veliki je broj poteškoća sa kojima se žena suočava u sklopu PMS-a. Samo neki od njih su gubitak apetita ili želja za određenom vrstom hrane, nakupljanje tečnosti u organizmu, promene u telesnoj težini, nadimanje, nesanica, poteškoće u koncentrisanju, razdražljivost i svadljivost, nabreklost dojki i pojava osećaja težine u dojkama, povremeni bolovi u donjem delu trbuha.

Obzirom da je uzrok ovog stanja još uvek nepoznat, terapija je simptomatska. To podrazumeva promenu životnog stila i po potrebi lekova protiv bolova, takozvanih nesteroidnih antinflamatornih lekova. Teži oblik PMS-a, koji se sreće kod znatno manjeg broja žena je Premenstrualni Disforični Poremećaj (PMP). Tegobe koje se javljaju u sklopu pomenutog poremećaja su po pravilu intenzivnije u odnosu na one koje se javljaju u sklopu PMSa, te je često potrebno zatražiti pomoć ginekologa.

Dismenoreja je termin koji upotrebljavamo za bolne menstruacije. Nekada su menstruacije bolne od samog početka, što se naziva primarnom dismenorejom. Takođe, menstruacije mogu postati bolne i kasnije, tokom života, i tada ih označavamo sekundarnim dismenorejama. Sekundarne dismenoreje mogu biti uzrokovane endometriozom, miomima materice, polipima, infekcijom i tumorima u maloj karlici. Takođe se mogu povezati sa povećanim oslobađanjem materija koje nazivamo prostaglandima i zadržavanjem krvi u maloj karlici. Oslobađanje prostaglandina je povezano sa pojavom kontrakcija zidova materice i kontrakcijom creva, tako da se može javiti i dijareja. To ne treba da Vas zabrinjava, već je potrebno da na vreme prepoznate simptome. Rešenje je da popijete  jedan ili dva ibuprofena jedan ili dva dana pre ciklusa.

Poremećaj menstrualnih krvarenja obuhvata sledeće entitete: polimenoreju, oligomenoreju, hipermenoreju, hipomenoreju, menoragiju, metroragiju, brahimenoreju i spoting. Pacijentkinje se najčešće žale na spoj obilnog i produženog krvarenja što nazivamo menometroragijom. Nekada može biti takvog intenziteta da remeti normalno svakodnevno funckionisanje. Polimenoreja je drugi naziv za učestala krvarenja, koja se praktično javljaju dva puta u toku jednog meseca dok oligomenoreja označava ona krvarenja koja se javljaju u periodu dužem od 60 dana, odnosno jednom u toku 3 menstrualna ciklusa žene. Razlog učestalihi obilnih  krvarenja, na koja se pacijentkinje najviše žale, mogu biti ciste na jajnicima, polipi na grliću ili u materici, ali i ranice na grliću materice. Termine hiper i hipomenoreju koristi da označimo preobilna  odnosno oskudna krvarenja. Brahimenoreja je oskudno krvarenje, koje traje do 3 dana, dok spoting označava sitno, tačkasto krvarenje koje se uglavnom javlja u periodu ovulacije, a koje je posledica hormonskih promena.

Poslednja menstruacija u životu žene se drugačije zove menopauza. Ona može biti fiziološka i patološka. Fiziološka menopauza  se dešava  negde oko 50. godine života, uz individualne razlike koje su uslovljenje pojavom menarhe, načinom života, udruženim bolestima, konzumacijom duvana, gojaznošću i brojnim drugim faktorima. Patološka menopauza, koja se još naziva i prevremenom menopauzom, se dešava   pre 40. godine života  i zahteva dodatna ginekološka i endokrinološka ispitivanja. Da bismo krvarenje označili kao zadnje menstrualno krvarenje, neophodno je da prođe period od godinu dana bez krvarenja. Svako krvarenje koje se javi nakon menopauze, zahteva dodatna ispitivanja. Potrebno je da odete na pregled kod ginekologa kako bi se uradio ultrazvučni pregled i izmerila debljina endometrijuma. U najvećem broju slučajeva, potrebno je uraditi intervenciju pod nazivom frakcionirana eksplorativna kiretaža, koja se radi u kratkotrajnoj intravenskoj anesteziji. Nemojte se plašiti intervencije, već imajte na umu da je to pouzdan način da se isključi karcinom endometrijuma, koji je svakako jedan od najčešćih razloga krvarenja u postmenopauzi.

You may also like...

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *